Cilj hrvačke borbe, ovisno o stilu, može biti:

- napraviti takav zahvat kojim se protivnika sruši na pod i dovede u potčinjen položaj. Najčešće je poznat zahvat tuš, koji opisuje situaciju u kojoj je jedan hrvač protivnika uspio položiti na leđa na način da su protivniku obje lopatice čvrsto pritisnute na podlogu.

- oboriti protivnika na pod

- postići da protivnik dodirne pod bilo kojim drugim dijelim tijela osim stopalima ili ga izgurati iz prostora predviđenog za borbu (te je npr. pravilo u sumo hrvanju)

- podići protivnika iznad visine glave

- dovesti tijelo protivnika u potčinjen položaj na neki drugi propisani način

 

Discipline hrvanja:

Danas su poznata dva prihvaćena stila borbe u hrvanju: slobodni stil te grčko-rimski stil. Osnovna razlika između ta dva stila je da je u grčko-rimskom stilu dozvoljeno hvatanje protivnika isključivo iznad pojasa, dok je u slobodnom stilu dozvoljeno vršiti zahvate na cijelo tijelo.

Natjecatelji su u hrvanju podijeljeni po težinskim kategorijama, kako slijedi:

muškarci: 50-55 kg, 60 kg, 66 kg, 74 kg, 84, 96 i 96-120 kg

žene: do 48 kg, 51 kg, 55 kg, 59 kg, 63 kg, 67 kg, preko 67-72 kg

Periodi borbe traju 2 minute, i najčešće se borba odvija u tri perioda, pri čemu pobjeđuje onaj hrvač koji je ostvario prednost u barem dva perioda. To u praksi znači ukoliko jedan hrvač pobijedi u prva dva perioda automatski se proglašava pobjednikom, i borba završava. Ukupan broj osvojenih bodova također nije presudan, tako da primjerica ako je u nekoj borbi rezultat po periodima bio 2:1, 0:4 i 1:0 ukupni je skor 3:5, ali pobjeđuje hrvač koji je pobijedio u dva perioda, tj ne gleda se ukupan skror, a to je u ovom slučaju onaj koji je osvojio tri boda.

Borba se odvija na hrvačkim strunjačama propisanih dimenzija uz prisustvo sudaca. Od opreme hrvači koriste trikoe i odgovarajuću laganu obuću, a ponekad se koriste i posebni štitnici za uši radi sprječavanja ozljeda ušiju prilikom čvršćih zahvata.